Prva tetovaža

Prva tetovaža je velika odluka. I ne samo prva. Svaka tetovaža je velika odluka, ali prva je osobita. U današnje doba praktički nema ograničenja. Tetoviraju se svi. Pripadnici oba spola, svih dobnih skupina i profesija, različitih uvjerenja. Tetovaže više nisu tabu. Tetovirani su sve manje marginalizirani, upravo zbog činjenice da se više ne tetoviraju isključivo domoroci i pripadnici kriminalnog miljea. Ukorak s vremenom idu roditelji i djeca. Sve se manje roditelja protivi tetoviranju, a sve više mladih ljudi želi tetovažu. No, kada je doista pravo vrijeme za prvu tetovažu?
Prvi put sam se tetovirao u 16. godini života. Nije mi palo na pamet tražiti roditeljsku suglasnost. Znao sam da mi ne bi dopustili. Njihov stav o tetovažama i tetoviranima nimalo se nije razlikovao od stava većine drugih roditelja. Zapravo, roditeljska suglasnost tada i nije bila potrebna.
 Ziketa sam upoznao u parku. Dogovorili smo tetovažu dok smo pijuckali bambus na zidiću. Tetovirao me mašinicom kućne izrade, na krevetu u svojoj sobi. Danas sam gotovo siguran da nisam jedini kojeg je tetovirao tom istom iglom. To čak nije ni bila igla. Umjesto igle koristio je naoštrenu žicu za gitaru, dezinficirajući je na plamenu upaljača. Bilo je to kameno doba tetoviranja. 
 
Da sam tada bio roditelj, ni u ludilu ne bih dopustio svojem djetetu da ga Zike tetovira. 
Nemojte misliti da danas ne postoje tattoo "majstori" poput Ziketa. Na takve vas želim upozoriti. 
Tada još nisam zarađivao. U cjelosti sam financijski ovisio o roditeljima. Bila mi je skupa piva u kafiću, a kamoli tetoviranje u profesionalnom tattoo studiju. Zike nije tražio puno novca za tetovažu. Otprilike u cijeni kutije cigareta i dva piva, koliko sam imao. Tattoo "majstoru" Ziketu privukla me cijena. Drugo mi nije bilo bitno. Higijenski uvjeti "studija" i kvaliteta "igle" nisu me nimalo zabrinjavali. Pa i frend je bio kod Ziketa. Eno ga, živ i zdrav. 
Ne znam za frenda, no imao sam ludu sreću što nisam dobio hepatitis ili neku drugu boleštinu. 
Danas malo tko tetovira mašinicom kućne izrade. Kineske mašinice su jeftine. Oprema za tetoviranje dostupna je svakome. Dovoljno je pojam upisati u tražilicu i nekoliko puta kliknuti mišem. Međutim, profesionalna oprema amatera ne čini profesionalcem. 
Potrebne su godine iskustva i prakse za kakvo-takvo svladavanje tehnike tetoviranja. Poželjno je ponešto znati i o koži, budući da je koža medij po kojem se crta. Dermatolozi su s razlogom fakultetski obrazovani.
 A higijena? Mogao bih danima pisati o križnoj kontaminaciji. Treba, dakle, također znati o tome. Naime, tetovaža je otvorena rana. Ne tetovira se ljude na krevetu za spavanje.
  Imajte na umu sljedeće: dva su razloga zbog čega se pojedinci tetoviranjem bave kod kuće.
1. Tek su započeli karijeru-nemaju dovoljno znanja, iskustva niti sredstava za otvaranje vlastitog studija. 
2. Već dugo se bave tetoviranjem, ali nikada nisu dovoljno napredovali da bi otvorili vlastiti studio.
Kod koga bi napravili svoju prvu tetovažu? Kod neiskusnog ili kod nesposobnog?
Biste li popravljali zube kod zubara doma? 
Zamislite da ste ušli u njegov dnevni boravak, zavalili se u fotelju, zabacili glavu i otvorili usta. Zubar Zike pali bušilicu, marke Parkside, iz Lidla. Krv vam curi niz bradu, kaplje po fotelji i tepihu. Mikroskopske čestice krvi i sline lebde zrakom. Tko zna koliko ih u istoj fotelji krvarilo i slinilo prije vas! Pod je dezinficiran metlom, nema razloga za brigu.  Ziketova majka kuha gulaš, iz kuhinje primamljivo miriše. Nekoliko oku nevidljivih čestica vaše sline našlo je put do gulaša. Nema veze. Bitno da ste bolan zub popravili za sitan novac! Nije bitno koliko dugo će plomba držati, ne smeta vas hrapav osjet pod jezikom. Ionako će plomba ostati u sendviču koji namjeravate pojesti za užinu.
 
Pustimo sada Ziketa na miru. Vratimo se bitnim informacijama. 
Prvo što trebate znati je koji motiv želite. Nakon toga, odabir tattoo artista puno je lakši. Trebate još samo potražiti artista koji vam stilski odgovara. Ako želite old school motiv, nemojte ići k majstoru koji većinom radi realistične motive. Ako želite realističan motiv, nemojte ići kod artista koji radi blackwork. Želite li kvalitetnu i dugovječnu tetovažu, nemojte ići kod kućnih tattoo "majstora."  Odluka je jednostavna-ako kupujete Golfa, nećete ići cijenu pitati u Fordov salon, brokulu ne kupujete kod mesara.
Neka vam cijena tetovaže ne bude jedini parametar prilikom odabira tattoo artista. Svi tattoo artisti, ozbiljni i manje ozbiljni,  imaju svoje profile na Instagramu ili Facebooku.  Otvorite ih i pročešljajte! Tome i služe. Vrlo brzo uočit ćete razliku između dobrih i manje dobrih. 
Bez obzira što je sve manje predrasuda o tetoviranim osobama i tetovažama, svoju prvu tetovažu nemojte smjestiti na prste, vrat, lice. Znam da želite da svi vide vašu novu tetovažu, ali to nije razlog da je stavite na čelo. Danas-sutra ići ćete na razgovor za posao. Ne gledaju svi blagonaklono na tetovirane vratove i prste. 
 
Ako Justin Bieber ima natpis na vratu, ne morate imati i vi. Nećete postati popularan pjevač, ako napravite tetovažu identičnu njegovoj. Tetoviranje je umjetnost. Tetovaža može biti umjetnina. Copy-paste tetovaže nemaju nikakvu umjetničku vrijednost. Danas-sutra mogli biste sresti nekog s identičnom tetovažom. Nezgodno? 
 Ono što vam se sviđa u šesnaestoj godini života, gotovo sigurno vam se neće više sviđati nekoliko godina kasnije. Govorim iz osobnog iskustva. Razmišlajte unaprijed.  Od šesnaeste godine do danas promijenio sam glazbeni ukus, vjersko i političko opredjeljenje, stil oblačenja, frizuru. Sve tetovaže koje sam radio do svoje dvadesete  uklonio sam laserom. Ono što je tada bilo in sada je posve out. Drago mi je što nikada nisam realizirao neke od tadašnjih ideja za tattoo.
Dajte si vremena za odluku, nemojte srljati. Dobili ste ideju za vašu prvu tetovažu? Prespavajte. Jutro je uvijek pametnije od večeri. 
Ne kopirajte druge, budite jedinstveni. Svijet je raznolik, svi smo različiti.